O PSIHOTERAPIJI
Psihoterapija je nezavisna znanstvena disciplina koja se prakticira na naprednoj, kvalificiranoj i znanstvenoj razini. Pokriva široki spektar pristupa i metoda temeljenih na utvrđenim teorijama, metodologijama i istraživanjima.
Pojam psihoterapija pokriva široki spektar pristupa i metoda. Sve one uključuju psihoterapijski tretman (za razliku od medicinskog ili farmakološkog) za dijapazon psihičkih i emocionalnih poteškoća i poremećaja te poteškoća i poremećaja u odnosima. Svaki pristup temeljen je na utvrđenim teorijama, metodologijama i istraživanjima, ukorijenjenima u filozofiji ličnosti i ljudskog stanja.
Psihoterapija može biti kratkoročna ili dugoročna. Neki su pristupi orijentirani na tretiranje i razrješavanje simptoma te osvrtanje na evidentno ponašanje i spoznaju. Cilj nekih drugih pristupa jest pak da dođe do promjene u osobnosti i emocionalnom razvoju osobe, i to na način da se uzimaju u obzir aspekti pojedinčevog unutarnjeg svijeta kojih je dotična osoba možda nesvjesna te na način da joj se pomogne razumjeti i promijeniti duboke i često nesvjesne emocionalne probleme i probleme u odnosima. Različiti pristupi mogu biti naznačeni ili prikladni ovisno o prisutnom problemu ili preferenciji klijenta.
Psihoterapija pruža učinkoviti tretman za ljude s ozbiljnim psihičkim poremećajima. Ljudi mogu tražiti pomoć psihoterapeuta zbog specifičnih razloga, poput trauma iz ranog djetinjstva, poremećaja prehrane, psihosomatskih stanja, suicidalnih misli, posttraumatskog stresnog poremećaja, opsesivnog ponašanja ili fobičnih anksioznosti. U neki drugim situacijama, klijenti traže pomoć zbog načelnog sveprisutnog osjećaja depresije ili anksioznosti, zbog poteškoća s koncentracijom, nezadovoljstva na poslu ili nemogućnosti da oforme zadovoljavajuće odnose. No, vrijednost psihoterapije nije ograničena samo na one s psihičkim problemima. Mnogi ljudi koji imaju iskustva s osjećajima praznine ili besmisla u svojim životima ili koji traže veći osjećaj ispunjenja, mogu profitirati od psihoterapije. Psihoterapija može služiti odraslima, adolescentima, djeci i obiteljima.
Odnos s psihoterapeutom ključni je element svake psihoterapije. Psihoterapeut nudi povjerljivo i privatno okruženje u kojem se na siguran način mogu istraživati i prerađivati teška iskustva. Trenutna teorijska i empirijska istraživanja potvrđuju važnost psihoterapijskog odnosa kao ključnog faktora koji utječe na uspješnost psihoterapije.
Psihoterapija je također profitirala od novijih razvoja u teoriji privrženosti te iz otkrića iz afektivne i kognitivne neuroznanosti. Psihoterapeuti usko surađuju s kolegama iz neuroznanosti u tim novonastalim područjima. Psihoterapija je u srži terapija odnosom, međutim, psihoterapeuti mogu koristiti cijeli dijapazon metoda, uključujući umjetnost, glazbu, inscenacije i pokret.
PSIHOTERAPIJSKE SEANSE MOGU
- biti jedan-na-jedan
- uključivati partnera ili člana obitelji
- biti grupne
- neki terapeuti se specijaliziraju za rad s adolescentima i djecom.
Psihoterapeuti EAP-a rade u raznim okruženjima, uključujući nacionalne zdravstvene službe, psihijatrijske bolnice i opće bolnice, centre za djecu i adolescente, privatne prakse i volonterske grupe.
Europska komisija – ESCO – Zanimanje, vještine, kompetencije, kvalifikacije i zanimanja psihoterapeuta / psihoterapeutkinje
Code
2634.2.4
Description
Psihoterapeuti pomažu i liječe korisnike zdravstvene skrbi s različitim stupnjevima psiholoških, psihosocijalnih ili psihosomatskih poremećaja i patogenih stanja pomoću psihoterapeutskih metoda. Promiču osobni razvoj i dobrobit te pružaju savjete o poboljšanju odnosa s drugima, sposobnosti i tehnikama rješavanja problema. Koriste se znanstveno utemeljenim metodama kao što su bihevioralna terapija, egzistencijalna analiza i logoterapija, psihoanaliza ili sustavna obiteljska terapija kako bi se pacijentima pomoglo u njihovu razvoju i pomoglo im da pronađu odgovarajuća rješenja za svoje probleme. Psihoterapeuti ne moraju imati završen studij psihologije ni medicinske kvalifikacije iz psihijatrije. To je samostalno zanimanje u području psihologije, psihijatrije i savjetovanja.
[/vc_column_text][/vc_column][/vc_row]
Iz Zakona o djelatnosti psihoterapiji HR
Pojedini pojmovi u smislu ovoga Zakona imaju sljedeće značenje:
- psihoterapija je tretman problema emocionalne prirode psihološkim putem u kojem educirana osoba namjerno uspostavlja profesionalan terapijski odnos i koristi stručne postupke u svrhu uklanjanja, modificiranja ili ublažavanja intenziteta postojećih psihičkih simptoma/poteškoća, u svrhu promjene poremećenih shema ponašanja i poticanje pozitivnog razvoja ličnosti djeteta, adolescenta i odrasle osobe te obuhvaća:
– psihoterapiju koja podrazumijeva uspostavljanje terapijskog odnosa radi postizanja pozitivnih promjena u smislu mijenjanja obrasca ponašanja i reagiranja uspostavljajući vezu s nesvjesnim motivima, mislima i osjećajima
– savjetovanje koje podrazumijeva uspostavljanje terapijskog odnosa kojemu je cilj prorada aktualnih poteškoća radi pronalaženja najboljeg rješenja u skladu s potrebama osobe u savjetovanju, a pri tome se ne radi na proradi nesvjesnih motivacija aktualnih emocionalnih poteškoća
- djelatnost psihoterapije je sustav pojedinačno ili skupno usmjerenih stručnih postupaka, mjera i sredstava utemeljen na načelima i spoznajama psihoterapeutske znanosti i prakse. Djelatnost psihoterapije može obavljati psihoterapeut i savjetodavni terapeut
- psihoterapeut je stručnjak koji provodi psihoterapiju i udovoljava uvjetima propisanim člankom 5. stavkom 2. ovoga Zakona
- savjetodavni terapeut je stručnjak koji provodi savjetovanje, suportivnu terapiju te savjetodavni individualni ili grupni rad po principima psihoterapije i udovoljava uvjetima propisanim člankom 5. stavkom 3. ovoga Zakona
- psihoterapijski vježbenik je osoba koja se osposobljava za psihoterapeuta ili savjetodavnog terapeuta i udovoljava uvjetima propisanim člankom 5. stavkom 4. ovoga Zakona.
Psihoterapeut odnosno savjetodavni terapeut koji radi s djecom i adolescentima mora imati posebno dodatno obrazovanje o primjeni odgovarajućih terapijskih tehnika u zavisnosti od faze razvoja djeteta i djetetovih problema, kao i odnosa s roditeljima i okolinom.