1. UVOD
1.1. Svrha etičkog kodeksa jeste definirati opća načela i uspostaviti standarde profesionalnog ponašanja psihoterapeuta u njihovom radu, te informirati i zaštititi njihove klijente: djecu, mlade, njihove obitelji, odrasle i gdje je primjenjivo, i ostale.
Svaka organizacija članica EIATSCYP-a, EAIP-a i EAP-a uključit će, uzimati u obzir i raditi pod sljedećim načelima Etičkog kodeksa.
1.2. Od svih terapeuta očekuje se pristup vlastitom poslu s ciljem ublažavanja patnje i promicanjem dobrobiti djece, mladih i odraslih s kojima rade. Psihoterapeuti bi trebali nastojati koristiti svoje mogućnosti i vještine za najveću dobrobit klijenata bez predrasuda i diskriminacija*, kao i prepoznati vrijednosti i dostojanstva svakog ljudskog bića.
1.3.* Diskriminacijom će se smatrati svako isključivanje, ograničavanje ili davanje prednosti utemeljeno na stvarnim ili pretpostavljenim osnovama prema bilo kojem licu ili grupi lica na osnovu njihove rase, boje kože, jezika, vjere, etničke pripadnosti, invaliditeta, starosne dobi, nacionalnog ili socijalnog porijekla, veze s nacionalnom manjinom, političkog ili drugog uvjerenja, imovnog stanja, obrazovanja, društvenog položaja i spola, seksualne orijentacije, rodnog identiteta, spolnih karakteristika, kao i svaka druga okolnost koja ima za svrhu ili posljedicu da bilo kojem licu onemogući ili ugrožava priznavanje, uživanje ili ostvarivanje na ravnopravnoj osnovi, prava i sloboda u svim oblastima života. (Zakon o zabrani diskriminacije, Bosna i Hercegovina)
1.4. Svi članovi BHIDAPA-e dužni su poštovati ciljeve i djelatnosti u skladu sa Statutom Asocijacije, s ciljem zastupanja eksplicitne politike nulte tolerancije na sve oblike zlostavljanja i zanemarivanja, na seksualnu eksploataciju i zlostavljanje – Zaštita od seksualne eksploatacije i zlostavljanja – ZSEZ (u skladu sa UN definicijom).
1.5. BHIDAPA-EAPTI slijedi politiku, strategiju i pravila o Zaštiti od seksualne eksploatacije i zlostavljanja – ZSEZ, i u skladu sa istim prati, izvještava kreira podršku i Inicijativu za podizanje svijesti među članovima Asocijacija i korisnicima u pogledu zlostavljanja (Zaštita od seksualne eksploatacije i zlostavljanja – ZSEZ), obaveznu obuku za sve članove o ZSEZ politici i procedurama organizacije, odgovorno djelovanje kroz reagovanje i prijavljivanje na prekršaj.
1.6. Svi stručnjaci čije su organizacije članovi EIATSCYP-a, EAIP-a i EAP-a dužni su se pridržavati Etičkog kodeksa i prakse svoje organizacije, a koje su u skladu sa sljedećim izjavama i koje odobrava Etičko povjerenstvo BHIDAPA-e u skladu sa EIATSCYP-om, EAIP-om, EAP-om, SPUuBiH-om i u skladu sa Zakonom Bosne i Hercegovine.
1.7. Etičko povjerenstvo BHIDAPA-e čine:
Prof.dr.sc. Larisa Velić
Prof.dr.sc. Vera Daneš Brozek
Mr. sc. dr. Azra Arnautović
Doc. dr. sc. Vesna Hercigonja Novković
2. ETIČKI KODEKS
BHIDAPA_EAPTI, kao i svaka organizacija članica EIATSCYP-a, EAIP-a i EAP-a mora objaviti Etički kodeks , odobren od strane EIATCYP-a, EAIP-a, EAP-a i SPUuBiH-a, primjeren praktičarima i njihovim klijentima. Etički kodeks uzimat će u obzir i sastojati se od sljedećih tačaka. Svi terapeuti/vježbenici dužni su se pridržavati Etičkog kodeksa BHIDAPA-Trening Instituta.
2.1. Kvalifikacije: Psihoterapeuti/savjetnici/supervizori su dužni pokazati svoje kvalifikacije na zahtjev kad se od njih zatraži
2.2. Uvjeti i metode prakse: Psihoterapeuti/savjetnici/supervizori su dužni objasniti pravila i metode prakse na početku psihoterapije/savjetovanja/supervizije, klijentima.
2.3. Povjerljivost: Psihoterapeuti/savjetnici/supervizori su dužni čuvati povjerljivost i iznijeti, ako je zatraženo, ograničen dio informacija nekom trećem u posebnim okolnostima. Psihoterapeuti/savjetnici koji rade s djecom i mladima moraju znati prirodu i opseg povjerljivosti kad rade u interdiscliplinarnom timu ili intersektoralno. Psihoterapeuti trebaju jasno tražiti informaciju ko ima glavnu kliničku odgovornost u timu. S djecom i mladima granice povjerljivosti procjenjuju se prema kontekstu najvažnije dobrobiti djeteta ili mlade osobe u skladu sa Konvencijom o pravima djece.
2.4. Profesionalni odnos: Psihoterapeuti/savjetnici trebaju uzeti u obzir najbolji interes djeteta i u skladu sa istim ostvariti odgovarajući kontakt s djetetom i njegovim roditeljima/starateljima, i ostalim relevantnim stručnjacima i institucijama, uz informisanje klijenta. Psihoterapeuti/savjetnici/supervizori moraju biti svjesni vlastitih ograničenja i temeljnih vrijednosti multidisciplinarnosti i intersektoralnosti za dobrobit svakog djeteta.
2.5.Odnos sa klijentima: Psihoterapeuti su dužni postaviti odgovarajuće granice sa klijentima i paziti da ih ni na koji način ne iskorištavaju, financijski, seksualno ili emocionalno.
2.6.Istraživanje: Psihoterapeuti su dužni objasniti klijentima prirodu, svrhu i uvjete bilo kojeg istraživanja u kojem sudjeluju, te osigurati da se prije početka daje informirana i provjerljiva suglasnost.
2.7.Publikacija: Psihoterapeuti/savjetnici/supervizori moraju osigurati dobrobit i anonimnost klijenata prilikom razmatranja bilo kojeg oblika objavljivanja kliničkog materijala i pribaviti njihove pristanke kad god je to moguće.
2.8.Kompetencije praktičara: Psihoterapeuti/savjetnici/supervizori su dužni svoje obaveze izvršavati kompetentno, savjesno i etično. Psihoterapeuti/savjetnici/supervizori bi trebali biti svjesni vlastitih ograničenja, te kontinuirano se educirati i supervizirati rad.
2.9. Osiguranje odštete: Psihoterapeuti/savjetnici/supervizori su dužni osigurati se kako bi njihov profesionalni rad bio adekvatno pokriven odgovarajućim osiguranjem.
2.10. Štetno ponašanje: (1)Psihoterapeuti/savjetnici/supervizori su dužni prekinuti bilo koji oblik ponašanja koji je štetan za njihovu profesiju, kolege ili pripravnike. Psihoterapeuti/savjetnici/supervizori su dužni poduzeti primjerenu radnju u skladu s klauzulom 5.7 s obzirom na ponašanje kolega koji bi mogli štetiti profesiji, kolegama ili pripravnicima.
3. JAVNO ISTUPANJE
Od članova BHIDAPA se očekuje da ograniče promociju svog rada na opis i vrstu psihoterapije koju pružaju. Terapeuti/savjetnici/supervizori/mentori/edukatori su dužni pažljivo odvojiti ličnu promociju od promocije poslovne politike Organizacije.
4. KODEKS PRAKSE
BHIDAPA-e kao punopravna članica EIATSCYP-a i EAIP-a slijedi europske standarde kodeksa prakse (praktična primjena načela etičkog kodeksa) usklađenog sa zakonima u Bosni i Hercegovini. Svi psihoterapeuti/savjetnici/supervizori, članovi BHIDAPA-e su ujedno i članovi EIATSCYP-a, EAIP-a i SPU u BiH-a i dužni su se pridržavati Kodeksa prakse.
Svoj rad s djecom i maloljetnicima, psihoterapeut će obavljati uz uvažavanje osobnosti djeteta u skladu s Konvencijom o pravima djeteta Ujedinjenih naroda (New York 1989) i uz pismeni pristanak roditelja ili skrbnika.
5. ŽALBENI POSTUPAK
BHIDAPA ima postupak za pritužbu, uključujući podatke o prihvatljivosti ili podatke o žalbi treće strane protiv praktičara. Svrha Žalbenog postupka je da osigura praktičarima i njihovim klijentima jasne informacije o žalbenoj proceduri i procesu koji se odnosi na prigovor. Svi terapeuti moraju se čvrsto pridržavati Žalbenog postupka njihove organizacije ili krovne organizacije ukoliko postoji. više
6. SANKCIJE
Psihoterapeuti/savjetnici/supervizori koji su suspendirani ili isključeni iz BHIDAPA-e , automatski su izbačeni kao članovi EIATSCYP-a, EAIP-a i SPU u BiH-a.
7. PRAĆENJE ŽALBI
Članica BHIDAPA, dužna je na godišnjoj razini obavijestiti EIATSCYP I EAIP o broju zaprimljenih žalbi, također prirodu njihovog sadržaja i rasporeda rješavanja, ako postoje.
8. ETIČKI PRINCIPI I PITANJA U RADU SA DJECOM
“U kontekstu psihoterapije, kao oblika tretmana, štiteći prava djece, profesionalni standard i etički kodeks (koji regulira oblast psihoterapije razvojne dobi u razvijenim zemljama svijeta), tri su osnovna etička pitanja koja imaju svoje specifičnosti u tretmanu djece, a to su:
- pitanje kompetencija psihoterapeuta,
- pitanje davanja saglasnosti za tretman i
- pitanje povjerljivosti.
Primjena modaliteta i metoda psihoterapije odraslih u radu sa djecom smatra se ne samo neadekvatnom nego i neetičnom. Stoga etički kodeks predviđa da terapeuti koji rade sa djecom, mladima i njihovim porodicama/obiteljima, moraju za taj rad da budu posebno obučeni.
Pitanja davanja saglasnosti predviđaju da je neetički provoditi terapiju bez saglasnosti djeteta, bez informirane saglasnosti njegovih roditelja/staratelja (što je ranije bilo praksa, npr. na zahtjev škole ili suda). Pored toga etički je da i samo dijete bude informirano o tretmanu koji se za njega planira, dinamici sesija, cilju koji se zajedno definira, da bude uključeno u proces donošenja odluka, odnosno davanja saglasnosti za tretman. Stručni razgovori se vode oko uzrasta, kognitivne i emocionalne zrelosti, kada se smatra da je dijete dovoljno razvojno spremno da učestvuje u ovim procesima. Neki smatraju da je to uzrast od sedam godina, dok drugi ovu granicu pomjeraju na uzrast između 11. i 13. godine. (Bojanin & Popović, Deušić, 2012).
Sljedeće etičko pitanje glasi: da li djeca treba da imaju isto pravo na privatnost i povjerljivost u savjetovanju/psihoterapiji/tretmanu kao i odrasli? Etički kodekst u radu sa djecom u skladu je sa Child Protection Policy (Pravilima postupanja u zaštiti djece) i Konvencijom UN-a o pravima djeteta, a u njihovom najboljem interesu, te jasno precizira ograničenja ovog prava u slučajevima sumnje na zlostavljanje i zanemarivanje djeteta, ispoljene namjere da se naudi sebi i drugima. U ovom slučaju zdravstveni radnik i saradnik dužan je i odgovoran, bez odlaganja, obavjestiti nadležne institucije (a o tome prethodno informirati djete i roditelje): organ starateljstva prema mjestu stanovanja djeteta, policijsku upravu, zdravstvenu ustanovu (bolnicu), a u nekim slučajevima i nadležno tužiteljstvo.
Brižno se vodi računa o zaštiti privatnosti djece i njihovih porodica u pohrani i čuvanju dokumentacije.
Svi stručnjaci su dužni poštovati etičke principe svoje struke, te etičke principe istraživanja s djecom.” (Čerkez, Bera, Sesar, Badurina, Daneš, Puvača i sur., 2019)