U vremenu u kojem živimo, vremenu brzih promjena, zdravlje i kvaliteta života djece i adolescenata u direktnoj su vezi sa sposobnošću kreativne adaptivnosti u visoko stresnim okolnostima (s jedne strane brze društvene promjene i neizvjesnosti, a s druge strane neminovne protivrječnosti u potrazi za identitetom koji je osnovni razvojni cilj u ovom razvojnom periodu), pa se tako rezilijentnost nameće kao jedna od najvažnijih vještina neophodna za život u XXI stoljeću. Kapacitet rezilijentnosti predstavlja jednu vrstu zaštitnog procesa putem kojeg djeca i adolescenti ostvaruju zdravi kontakt sa okruženjem i sobom, koja vodi pozitivnom ishodu zdravlja. Potvrđena je dualna privrženost roditeljima i kvaliteta školskog života i predstavljenju zaštitne faktore koji utječu na proces razvoja rezilijentnosti, a time i očuvanju zdravlja djece i mladih.