https://www.skolegijum.ba/magazin/index/26
Uz grafku na sljedećim stranicama
U zdravoj školi zdravo dijete
Marko Ban
Zašto je kvalitet školskog života važan za zdravlje djeteta? Kako taj život učiniti faktorom uspješnog razvoja djeteta?
Kako da se djeca u društvu brzih promjena, nesigurnosti i neizvjesnosti razvijaju živeći svoje po tencijale u harmoniji sa sobom, drugima i tehnologijom
a da ne dolaze u stanja štetna i ograničavajuća po sebe i druge?
Put do odgovora na ovo pitanje vodi kroz odgovore i na ova dva:
Šta stvara zdravlje i koje su odrednice zdrav lja kod djece i adolescenata? Koji su to zaštitni faktori i zaštitni procesi koji idu u smjeru zdravlja?
Te je odgovore ponudilo istraživanje dr. Mirele Badurine provedeno na prigodnom uzorku djece i mlađih adolescenata uzrasta od 10 do 15 godina, roditelja i nastavnika, iz 13 osnovnih škola, ukupno 1427 sudionika i sudionica.
Kao bitne odrednice zdravlja prepoznate su kvaliteta obiteljskog i školskog života, te kapacitet rezilijentnosti, na osnovu čega se predlaže integrativni koncept perspektive razvoja zdravlja djeteta prikazan grafikom U zdravoj školi zdravo dijete.
Istraživanje će biti objavljeno u knjizi koja uskoro izlazi iz štampe.
Leksikon osnovnih koncepata:
Rezilijentnost – sposobnost pojedinca da se kreativno adaptira (svjesno nalazi najbolji put do psiholoških, socijalnih, kulturalnih i fizičkih resur sa) tako da održi svoje zdravlje u trenucima izloženosti značajnim nedaćama (Ungar, 2012). U našem kontekstu, rezilijentnost se definira kao dinamički proces kreativnog prilagođavanja u visoko stresnim okolnostima koji vodi zdravlju (Ungar, 2012).
Kvaliteta obiteljskog života – skup pozitivnih i negativnih iskustava u obitelji, opće zadovoljstvo djeteta obiteljskim okruženjem, roditeljsko ponašanje (prihvaćanje / odbacivanje, kontrola / zanemarivanje), percepcija kvalitete privrženosti roditeljima u odnosu na šta se kreiraju stilovi privrženosti, osjećaj pripadnosti i koherentnosti obitelji.
Kvaliteta školskoga života – skup pozitivnih i negativnih iskustava u školi, te ostalih osjećaja povezanih sa specifičnim područjima i posljedicama života u školi (Leonard, 2002). Opći doživljaj kvalitete školskoga života odnosi se na opće pozitivne i negativne osjećaje prema školi, dok specifična područja školskoga života uključuju kvalitetu odnosa između učenika i nastavnika, odnosa učenika s vršnjacima, odnose učenika s drugim osobama u školi, percepciju važnosti školovanja za život, osjećaj uspješnosti u školi, te osjećaj samomotivacije za učenje (Williams i Batten 1981, Pang, 1999, prema Žganec 2009). l
Grafikon