BiH koristi 40 posto više antidepresiva nego ranije: Kako psihoterapija može pomoći?
Održavanje redovne brige o zdravlju u smislu prevencije raznih fizičkih oboljenja, povremene posjete ljekaru, kao i dentalna higijena prihvaćeni su oblici brige o zdravlju, no briga o mentalnom zdravlju i traženje pomoći od stručnjaka iz oblasti mentalnog zdravlja (psihoterapeuta, psihijatara, psihologa, socijalnih radnika…) još uvijek se nažalost smatraju tabuima u našoj sredini.
O ovoj smo temi razgovarali sa geštalt psihoterapeutkinjom Mirelom Badurinom, doktoranticom zdravstvenih nauka iz Sarajeva.
Podaci Agencije za lijekove i medicinska sredstva Bosne i Hercegovine do kojih je došao portal Klix.ba pokazuju kako se distribucija i korištenje antidepresiva u četverogodišnjem periodu, od 2009. do 2012. godine povećala za čak 40 posto. Iz grupe antidepresiva, najveću potrošnju su imali paroksetin (Seroxat), sertralin (Zoloft) i fluoksetin (Prozac). Pored toga, povećalo se i korištenje lijekova iz skupine benzodiazepina, tj. “lijekova za smirenje”, o čemu više možete čitati ovdje. Tendencija da se za različite vrste psiholoških poteškoća isključivo propisuju i koriste lijekovi iz grupe antidepresiva i benzodiazepina je opšteprisutna, a često se psihički problemi mogu (i vrlo često moraju) adekvatno tretirati i uz pomoć psihoterapije kao jedne od načina brige o mentalnom zdravlju koji često zanemarujemo.
Skloni smo tome da svoju patnju skrivamo od drugih
Psihoterapeutkinja Mirela Badurina navodi kako smo često skloni da simptome patnje sakrijemo od drugih, a osobe koje imaju problema sa mentalnim zdravljem uglavnom to skrivaju zbog osjećaja stida, neadekvatnosti i srama od stigme.
“Iz tog razloga često ne traže pomoć, a time zasigurno doprinose i povećanju rizika za nastajanje psihičkih poremećaja i bolesti. Neodgovornost prema sopstvenom mentalnom zdravlju doprinosi razvoju vrlo neprijatnih posljedica, ne samo po mentalno zdravlje, nego i fizičko zdravlje pojedinca”, navodi Badurina u razgovoru za Klix.ba.
Pojašnjava kako se ranije smatralo kako kako postoje dvije skupine ljudi – oni “zdravi koji nemaju problema”, te oni “bolesni” koji imaju velikih problema, te kako između toga postoji ogroman prostor sivila.
Svako od nas ima potencijal i za zdravlje i za bolest
“Danas znamo da to nije tako i da svako od nas ima potencijale i za zdravlje i za bolest. Psihičke smetnje imamo svi, u svakoj dobnoj skupini. Svako od nas može osjetiti stanja nelagode, uznemirenosti, napetosti koje su najčešće uvjetovane okolinskim faktorima i to je prolaznog karaktera. Međutim, preokupiranost današnjeg čovjeka da teži idealu, sreći, zadovoljstvu, uspjehu, ali i stigma o mentalnim problemima, može pojedinca duže zadržati u stanju napetosti i nelagode koje na kraju mogu rezultirati psihičkim poremećajem. Tada ponašanje počinje odstupati od uobičajenog ponašanja pojedinaca, te ometa i narušava njegovo/njeno emocionalno, kognitivno i socijalno funkcioniranje. Kada osoba pati, pate i njeni članovi porodice, ali i njeno/njegovo okruženje”, pojašnjava Badurina.
Navodi kako su mentalni poremećaji povezani i sa drugim zdravstvenim problemima, a kada posmatramo troškove tretmana, spadaju među najskuplje bolesti za liječenje.
“Danas je psihoterapija, kao oblik pomoći, u svijetu sve traženija. Kaže se da je psihoterapija predobra, da bi bila rezervirana samo za “bolesne”. I zaista, dobrobiti psihoterapije su brojne. Psihoterapija predstavlja preciznu terapijsku intervenciju koja ne mora da poznaje biološke procese da bi ih mijenjala. Dok lijekovi djeluju od promjene biologije u mozgu ka promjeni u ponašanju osobe koja pati, psihoterapija djeluje obrnutim pravcem. Najčešći prvi izbor intervencije je psihoterapija, posebno kada su u pitanju djeca i adolescenti, te osobe koje imaju simptome psihičkih smetnji i poremećaja. Kada osoba pati od psihičke bolesti, kombinacija farmakoterapije i psihoterapije daje najbolje rezultate. Briga o mentalnom zdravlju se može uporediti sa procesom svjesnosti i procesom sazrijevanja, te je dio odgovornosti svakog pojedinca za kreiranje vlastitog života.”
“Naučnici ističu kako su mentalni poremećaji češći uzrok obolijevanja i preranog umiranja nego tjelesne bolesti, te procjenjuju da će depresija kroz idućih pet godina biti drugi, a do 2030. godine prvi vodeći uzrok globalnog opterećenja bolestima. Sve navedeno ukazuje na potrebu za ulaganjem i brigom o mentalnom zdravlju. Rano otkrivanje i liječenje, te rehabilitacija i unapređenje mentalnog zdravlja, a time i općeg zdravlja, zasigurno doprinosi dobrobiti i ekonomskoj koristi pojedinca, ali i društva. Dakle, briga o mentalnom zdravlju treba biti faktor stvaranja boljeg života”, poručuje Mirela Badurina u razgovoru za Klix.ba.
Zbog čega ljudi najčešće traže pomoć?
Iz njenog dosadašnjeg iskustva u psihoterapijskoj praksi, Badurina navodi kako ljudi traže pomoć prvenstveno jer se osjećaju loše, a najčešće je to zbog osjećanja potištenosti, bezvoljnosti, bespomoćnosti, tuge, ljutnje, ili pak zbog misli o neuspjehu, o propasti, neadekvatnosti.
“Često se potraži psihoterapijska ili savjetodavna pomoć jer postoji problem u ponašanju ili sukobima sa drugima. Često roditelji dovedu dijete-adolescenata, jer odbija da ide u školu, ima probleme sa učenjem, (samo)destruktivnim ponašanjem, ili se često žali na somatske probleme, glavobolje, stomakobolje, probavne smetnje. Vrlo često potraži se pomoć radi partnerskih problema i visokokonfliktnih razvoda. Ponekada vijest o hronočnoj, kompleksnoj i prognostički neizvjesnoj bolesti dovedu osobu i porodicu u psihoterapijski prostor”, govori Badurina i dodaje kako psihoterapijsku pomoć, iz njenog iskustva, najčešće traže oditelji jer primjećuju promjene u ponašanju kod svoje djece, adolescenta, te odrasli, najčešće u dobi od 30-55 godina.
Donedavno su žene bile te koje su češće tražile psihoterapiju u odnosu na muškarce, međutim, u posljednje se vrijeme, navodinaša sagovornica, uočava promjena ovog trenda, pa možemo reći da gotovo podjednako i muškarci i žene traže psihoterapiju kao oblik pomoći za kvalitetniji i zdraviji život.