Svjedoci smo da savremeno doba ostavlja psihičke posljedice ne samo na srednju i zrelu životnu dob, već i na djecu i adolescente. Adolescencija i pubertete sami po sebi su vrlo teški periodi za djecu, pa osim što se u pubertetu navikavaju na nove biološke promjene, u adolescenciji, koje je doba odrastanja, mladi pokušavaju uspostaviti ravnotežu između djetinjstva i zrelosti. U ovoj fazi samoodgoja mlada osoba najčešće odbacuje autoritete, roditeljsku kontrolu i zbližava se s vršnjacima. Pa budući da je doba adolescencije vrijeme buntovništva, ispitivanja granica, unutrašnjih sukoba i sukoba s okolinom, mladi najčešće imaju problem s naglim promjenama raspoloženja. O uzrocima i razlozima zbog kojih djeca i adolescenti imaju psihičke tegobe razgovarali smo s psihoterapeutkinjom Mirelom Badurinom.
– Danas živimo u veoma stresnim okolnostima. S jedne strane brze i dramatične promjene, nesigurnost i neizvjesnost, na globalnom nivou, a s druge napredak na naučnom i tehnološkom planu, virtualni svijet bez granica, ali i sistemi vrijednosti, neminovno direktno ili indirektno u većoj ili manjoj mjeri utječu na živote najosjetljivijeg dijela društva, a to su djeca i mladi. Njihova osjetljivost proističe iz nerazvijenih mehanizama adaptacije, te visokog stepena egzistencijalne i razvojne ovisnosti o pomoći roditelja, odraslih i društva u cjelini. Budući da dijete nije sposobno samostalno preživjeti, ono je dio odnosa i mora postati privrženo nekome ko je dostupan i spreman na njega reagirati – kaže psihoterapeutkinja Badurina, naglašavajući koliko je bitan način na koji s djetetom uspostavljamo kontakt od najranije dobi.
– Rani razvoj nesigurne privrženosti povećava osjetljivost djeteta i adolescenta na razvoj psihičkih patnji, posebno u kombinaciji s drugim faktorima rizika, poput narušene porodične dinamike, iskustva zlostavljanja i zanemarivanja nad i među djecom, gubitak roditelja, ranog odvajanja od roditelja, promjene životnog okruženja, dugotrajne hospitalizacije, odrastanja uz roditelja koji boluje od psihičkih poremećaja ili ima probleme u kontroli vlastite ljutnje, neadekvatni odnosi unutar porodičnog i školskog okruženja, povezani su sa: depresijom, klinički značajnom anksioznošću, opsesivno-kompulzivnim poremećajem, PTSP-om, (samo)destruktivnim oblicima ponašanja, suicidalnošću i poremećajima hranjenja – kaže Badurina i dodaje kako su najčešći uzroci psihičkih problema djece i adolescenata uskraćivanje, separacija, posramljivanje, odbacivanje i zlostavljanje.
U ovim životnim razdobljima kod djece i adolescenata javljaju se promjene u raspoloženju i ponašanju poput dramatizacije, teatralnosti, asocijalnog ponašanja, ali i zapuštanja školskih obaveza, pa iako mnogi stručnjaci smatraju da je ta kriza posve normalna pojava, ponekad se navedena ponašanja mogu pojaviti u takvom intenzitetu da su zabrinjavajuća pa je u tim slučajevima potrebna i intervencija stručnjaka za mentalno zdravlje.
– Problemi mentalnog zdravlja predstavljaju poremećaje koji su blaži od onih koji zadovoljavaju kriterije za postavljanje dijagnoze. Odnose se na širok spektar emocionalnih problema i problema ponašanja koji mogu uzrokovati brigu ili patnju kod djece i adolescenata. Tako se mentalni poremećaji djece i adolescenata mogu ispoljiti na različite načine kao tjelesni simptomi i bolesti, smetnje ponašanja i raspoloženja, anksiozni i hiperkinetski poremećaji, smetnje učenja i prilagodbe, zloupotreba psihoaktivnih tvari sve do suicidnih ponašanja, poremećaja ličnosti i pervazivnih razvojnih poremećaja – kaže Badurina, te dodaje kako okolina često pretjeranim zahtjevima pogoršava stanje mladih.
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, od tri do 12 posto mladih ima ozbiljan psihički poremećaj, dok 20 posto mladih do 18. godine ima neki od oblika razvojnih, internaliziranih ili eksternaliziranih problema. Smatra se da 10-20 posto djece i adolescenata ima jedan ili više mentalnih ili bihejvioralnih poremećaja, mada se prevalencije značajno razlikuju od studije do studije.
– Prema pokazateljima Svjetske zdravstvene organizacije, gotovo polovina dugotrajnih mentalnih poremećaja u odraslom dobu počinje prije 14. godine, otprilike 25 posto do šeste godine, a približno 75 posto do osamnaeste godine, što ukazuje na važnost ulaganja u prevenciju, ali i tretman dječjih poremećaja. Također, prema istraživanjima iste organizacije, predviđa se da će dječiji i adolescentni mentalni poremećaji postati jedan od pet najčešćih uzroka morbiditeta, mortaliteta i nesposobnosti do 2020. godine – kaže Badurina te dodaje kako su rezultati istraživanja koja je radila na području naše zemlje na uzrastu djece od desete do 15. godine zabrinjavajući.
– Svako četvrto dijete rane adolescentne dobi pati i pod visokim je rizikom da razvije mentalne poremećaje. Uočeno je da je prevalencija klinički značajnih internaliziranih problema kod djece i adolescenata gotovo dva puta veća u odnosu na klinički značajne eksternalizirane probleme. Eksternalizirani problemi su učestaliji kod dječaka starije školske dobi nego kod djevojčica, dok rezultati istraživanja govore o jednakoj učestalosti internaliziranih problema u odnosu na spol, sa značajnim postotkom somatskih problema kod djece, što je u značajnoj korelaciji s visokim procentom opravdanih izostanaka iz škole – kaže Badurina te dodaje da je istraživanje također pokazalo da se svako peto dijete rane adolescentne dobi osjeća usamljeno, bezvrijedno i manje vrijedno, a svako četvrto dijete ima osjećaj da ga niko ne voli i ne razumije.
Rezultati govore da 12,2 posto djece pomišlja da se ubije, a njih 9,3 posto namjerno pokušava da se povrijedi ili ubije. Nadalje, rezultati istraživanja govore da nasilja u školama ima. Nasilje među vršnjacima podjednako čine i dječaci i djevojčice koje su sklonije indirektnim oblicima nasilja u odnosu na dječake.